Hrvati imaju 43 milijarde eura u bankama: koliko novca uopće ima smisla držati na računu?
Hrvatska kućanstva imaju oko 43 milijarde eura depozita. Objašnjavamo koliko novca treba ostati na računu, a kada vrijedi razmotriti druge opcije.
Hrvatska kućanstva i dalje su izrazito sklona bankovnim depozitima. Hanfa navodi da je krajem lipnja 2026. na depozitima kućanstava bilo oko 43 milijarde eura, a gotovo 97 posto kućanstava ima neki oblik depozita. Nasuprot tome, javno trgovane dionice ima tek 5,1 posto kućanstava, udjele u investicijskim fondovima 2,4 posto, a obveznice 1,3 posto.
Takve brojke ne znače da građani pogrešno postupaju zato što novac drže u banci. Bankovni račun i depozit imaju funkciju koju dionice i fondovi ne mogu zamijeniti: novac je jednostavan, poznat i relativno lako dostupan, a depoziti su do propisanih granica zaštićeni sustavom osiguranja. Problem nastaje tek kada na računu godinama stoji mnogo više novca nego što kućanstvu treba za sigurnost i kratkoročne ciljeve, a vlasnik nikada nije razmotrio što inflacija radi njegovoj kupovnoj moći.
Na računu treba držati novac koji ima posao
Najkorisnije je novac podijeliti prema namjeni, a ne pokušavati odrediti jednu idealnu svotu za sve građane. Prvi dio je tekuća likvidnost, odnosno novac za redovne mjesečne račune i svakodnevnu potrošnju. Drugi dio je financijska pričuva za kvar, bolest, gubitak prihoda ili drugi neočekivani događaj. Treći dio čine sredstva za poznate ciljeve u sljedećih nekoliko godina, primjerice automobil, renoviranje ili učešće za nekretninu.
Takav novac ima dobar razlog biti u banci ili drugom vrlo konzervativnom i likvidnom obliku. Ako za godinu dana trebate 20.000 eura za kupnju stana, nije problem što ti novci ne ostvaruju maksimalni mogući prinos. Važnije je da su dostupni onda kada vam trebaju i da njihova vrijednost neposredno prije kupnje ne može naglo pasti.
Pitanje se mijenja kod novca za koji nemate kratkoročnu svrhu. Ako netko, primjerice, ima 50.000 eura na računu, nema dugova, stabilan posao, pričuvu i ne planira veći trošak godinama, tada cijelih 50.000 eura možda nema istu funkciju. Dio služi sigurnosti, a dio je zapravo dugoročni kapital koji samo slučajno stoji na računu.
Sigurnost ima cijenu
Gotovina i bankovni depoziti smanjuju rizik kratkoročnog pada nominalne vrijednosti, ali ne uklanjaju inflacijski rizik. Ako cijene tijekom godina rastu brže od kamate koju dobivate, isti iznos može kupiti sve manje robe i usluga.
To ne znači da se novac zbog inflacije mora pod svaku cijenu premjestiti u dionice. Svako ulaganje ima vlastiti rizik. Dioničko tržište može u kratkom razdoblju izgubiti desetke posto vrijednosti, obveznice također mogu oscilirati, a niti jedan proizvod ne daje pravo na veći prinos bez preuzimanja neke vrste rizika.
Zato pitanje nije „banka ili ulaganje”, nego koliko novca mora ostati sigurno i dostupno, a koliko može podnijeti dugoročnu volatilnost. Osoba od 30 godina koja ulaže za mirovinu za nekoliko desetljeća ima potpuno drukčiji vremenski horizont od osobe koja za dvije godine kupuje stan.
Hanfin podatak da depozite ima 96,9 posto hrvatskih kućanstava, dok je udio kućanstava s tržišnim ulaganjima vrlo malen, pokazuje koliko su hrvatske financije još uvijek orijentirane prema bankama. To samo po sebi nije mana. Problem je ako je razlog isključivo to što ljudi ne poznaju alternative ili rizik poistovjećuju sa svakim oblikom ulaganja.
Dobra financijska struktura zato može sadržavati i bankovni račun i depozit i dugoročna ulaganja. Svaki od tih dijelova ima drugi posao. Nema potrebe ulagati novac koji vam uskoro treba, kao što nema puno smisla ni desetljećima držati sav dugoročni kapital na računu samo zato što je to najpoznatiji proizvod.
Izvor: Hanfa — podaci o financijskoj imovini hrvatskih kućanstava, 2026.
Informacije služe edukaciji i općem informiranju te ne zamjenjuju individualni investicijski, pravni ili porezni savjet. Prije odluke provjerite važeće uvjete i relevantne službene izvore.


