Koliko si zapravo možete priuštiti stan? Računica prije nego krenete u razgledavanje
Kolika rata je stvarno održiva, koliko vlastitog novca trebate i zašto bankovni maksimum nije isto što i siguran kućni budžet.
Kupnja stana jedna je od rijetkih financijskih odluka kod kojih ljudi vrlo često najprije počnu gledati oglase, a tek nakon toga računaju koliko si stvarno mogu priuštiti. Problem je u tome što cijena nekretnine sama po sebi ne govori dovoljno o tome koliko će novi dom opteretiti kućni budžet. Uz ratu kredita dolaze režije, pričuva, osiguranje, održavanje, povremeni popravci, trošak parkiranja, opremanje stana i niz manjih izdataka koji se u početnoj računici lako zanemare, a kasnije se moraju plaćati iz iste plaće iz koje se otplaćuje kredit.
Zato prvo pitanje ne bi trebalo biti koliki vam kredit banka može odobriti, nego koliki ukupni mjesečni trošak stanovanja možete podnijeti tako da vam nakon njega ostane dovoljno novca za normalan život, neplanirane troškove i barem neku štednju. Bankovni maksimum i osobno održiva rata nisu ista stvar. Banka procjenjuje može li se kredit otplaćivati prema regulatornim pravilima i vašim prihodima, dok vi morate procijeniti koliko vam je nakon rate potrebno da biste živjeli bez stalnog financijskog pritiska.
Banka ima svoj maksimum, ali kućanstvo treba imati vlastiti
HNB-ova pravila za nove stambene kredite ograničavaju omjer mjesečne otplate ukupnog duga i dohotka potrošača na najviše 45 posto, uz određene dopuštene iznimke. Kod kredita osiguranih nekretninom u pravilu vrijedi i ograničenje da kredit ne prelazi 90 posto vrijednosti nekretnine. Te brojke, međutim, nisu preporuka da kućanstvo doista ide do krajnjih granica. One određuju regulatorni okvir unutar kojeg banke smiju kreditirati, dok bi vlastiti sigurnosni prag trebao biti konzervativniji.
Pretpostavimo da dvoje ljudi zajedno prima 3.000 eura neto mjesečno. Ako na hranu, prijevoz, djecu, osiguranja i druge redovite obveze već troše 1.350 eura, a žele mjesečno odvojiti barem 300 eura za pričuvu i dugoročnu štednju, za stanovanje im ostaje oko 1.350 eura. No ni taj iznos nije razumno pretvoriti u kreditnu ratu, jer iz njega tek treba platiti režije, pričuvu, održavanje i druge troškove vezane uz stan. Ako oni zajedno iznose oko 250 eura, održiva rata u tom primjeru bliže je 1.000 nego 1.350 eura.
Takva računica možda vodi prema jeftinijem stanu od onoga koji bi banka bila spremna financirati, ali zauzvrat ostavlja više prostora za život. Upravo je to razlika između kupnje stana koji možete servisirati i stana koji vam tijekom sljedećih dvadeset ili trideset godina diktira gotovo svaku veću financijsku odluku.
Cijena stana nije konačna cijena kupnje
Ako stan vrijedi 200.000 eura, kupcu nije dovoljno imati novac samo za dio cijene koji banka neće financirati. Ako se kreditom pokriva 90 posto vrijednosti, potrebno je najmanje 20.000 eura vlastitih sredstava, ali tu tek počinju dodatni troškovi. Ovisno o konkretnoj kupnji, mogu se pojaviti troškovi posrednika, procjene, javnog bilježnika, preseljenja, prvog opremanja, manjih radova ili zamjene dijela namještaja i uređaja.
Kupac koji nakon plaćanja učešća ostane bez ikakve rezerve nalazi se u osjetljivoj poziciji. Prvi veći kvar, neočekivani račun ili nekoliko tjedana bolovanja može ga vrlo brzo vratiti u dopušteni minus ili novi potrošački kredit. Zbog toga je sigurnije u kupnju ući tek kada, uz novac za učešće i troškove transakcije, ostane barem osnovna financijska pričuva.
Vrijedi napraviti i stresnu računicu. Ako danas kućanstvo ima dvije plaće, smanjite na papiru ukupne prihode za 20 ili 30 posto i pogledajte možete li i dalje plaćati ratu, režije i osnovne troškove. Kredit traje dovoljno dugo da je gotovo sigurno da tijekom njegova životnog vijeka neće sve godine izgledati kao ona u kojoj je potpisan ugovor. Promjena posla, roditeljski dopust, bolest ili razdoblje slabijih prihoda nisu iznimka nego nešto što se u životu realno događa.
Zato najskuplji stan koji vam banka može financirati nije nužno i stan koji si možete mirno priuštiti. Ponekad je razlika od 20.000 ili 30.000 eura u kupovnoj cijeni upravo ono što dugoročno omogućuje normalnu štednju, manje stresa i veću otpornost kućnog budžeta.
Izvor: Hrvatska narodna banka — kriteriji kreditiranja potrošača.
Informacije služe edukaciji i općem informiranju te ne zamjenjuju individualni investicijski, pravni ili porezni savjet. Prije odluke provjerite važeće uvjete i relevantne službene izvore.


